Među njima je i jedan Srbin

Najveći mafijaši svih vremena bi se mogli pobrojati hronološki, ali i po strašnim zločinima koje su činili. Žestoki momci koji su nekad sejali strah bežeći od zakona kod nekih ljudi izazivaju jezu i dok samo čitaju o njima.

Predstavljamo vam najjveće mafijaše, a na njoj je i jedan Srbin Boško Radonjić.

Boško Radonjić

Ako ste mislili da su najkontroverznije ličnosti iz Srbije Legija, Budala, Šiptar, Giška, Arkan… Onda definitivno niste čuli za njega – Boška Radonjića, šefa irske mafije u Njujorku.

Delom zato što nije živeo ovde, među srpskim “momcima sa vrelog asfalta” njegovo ime samo je provejavalo povremeno po vestima, kolumnama ili retkim emisijama. A evo ko je Boško, rođeni Užičanin, uticajan američki gangster, dok se to još tako zvalo, zapravo bio.

Jedan je filmski “kum”, ali jedan je i “kum svih kumova” kako su Radonjića zvali. Poticao je iz naselja Dovarje u Užicu. Otac, pripadnik ravnogorskog pokreta streljan je još tokom rata, sestra umrla od komunističke torture 3 godine kasnije. A kadati komunizam ubije nešto što mnogo voliš, onda počneš da komunizam mrziš još jačom silom. Ne videvši dalji života u takvom sistemu rešio je da ode iz zemlje. Kako se od detinjstva družio sa Milovanom Đorićem Đorom, koji je kasnije postao poznati bek Crvene zvezde, dogovorili su se da ga on sa ostalim igračima prošverca u Grac. Tu je bio neko vreme, zatim kratko u Italiji, a onda je otišao u obećanu zemlju – Ameriku.

Nije mnogo vremena prošlo, tek Radonjić se sprijateljio sa Tedijem Kaminskim. Tedi Kaminski već je bio krunisan za šefa irske mafijeu u “Velikoj jabuci”. I, malo po malo, kako to po pravilima mora da bude, kada je jedan kralj umro, drugi je morao da dođe na njegovo mesto. Bio je to niko drugi, do naše gore list, Boško Radonjić. Vođa irske mafije u ogromnom Njujorku.

Još jedna od neverovatnih priča iz njegovog života je i kumstvo sa Džonom Gotijem. Goti je bio antikomunista kao i Boško, američki državni neprijatelj broj 1, lovac na glavu Josipa Broza Tita… Pa treba li dodati bilo šta drugo da bi smo shvatili kako su se ova dva čudna čoveka našla i zavladala Amerikom osamdesetih godina.

„Slučajnost je, opet, htela da za bosa, odnosno šefa italijanske mafije, isto tako moćne u Njujorku, tada upravo dodje još jedan moj dobar prijatelj – Džon Goti. On je bio šef mafije jedne od najuticajnijih njujorških porodica, italijanskog porekla – Gambino. Ja sam ga upoznao početkom sedamdesetih, dok je bio mladi oficir u porodici Gambino. Pomogao sam mu da se prikrije. Tako sam stekao poverenje, koje mi je kada je postao Bos vratio tako što me je imenovao za kapetana Koza nostre za Njujork. Bio sam kum irskog klana. Ja sam jedini stranac, koji je bio šef u Koza Nostri, i jedini Srbin koji je bio visoki oficir u američkom podzemlju. Posle smrti Džona, i hapšenja njegovog brata Pitera, koji je jedno vreme bio kum Koza nostre, organizaciju vodi moj stari poznanik Džon Nois. Goti mi je predložio da se naše dve mafije pobratime i da tesno saradjuju, što sam prihvatio, tako da smo, u stvari, postali oružana sila porodice Gambino. Ja sam za vreme svoje vladavine nastojao da prestanu medjusobni obračuni i ubistva u mafiji za koje tada ni mi šefovi nismo znali kako se i zbog čega događaju. I taman sam mislio da sam u tome uspeo kad je jednog jutra 1985. na pločniku ispred restorana na Menhetnu nadjen ubijen Pol Kastelano, bos bosova, odnosno sef svih mafija u Njujorku. Bilo je očigledno da je to ubistvo zbog nekih svojih ili viših drzavnih interesa organizovala policija“,izjavio je jednom prilikom Radonjić.

1985. godine ubijen je Pol Kastelano, “bos bosova” svih ogranaka mafije u Njujorku. Na njegovo mesto popeo se niko drugi do Džon Goti. Međutim, nedugo nakog toga Goti biva optužen da je zapravo on sam likvidirao bivšeg šefa mafije. Sud, svedočenje i porota osudili su ga na 100 godina robije.

Kada je, nakon svega ovoga, u gradu počela krvava borba mafije, Radonjić se 1990. Vratio u Srbiju u kojoj su ga dočekali Đorđe Božović, Danica i Vuk Drašković i Momo Kapor.  Nakon nekoliko turbulentnih godina nastanio se u Beogradu, a često je boravio i na Zlatiboru.

Zlatibor je pak bio mesto gde su kriminalne grupe sa svih strana volele da odsedaju i odlaze u Boletovu kockarnicu u hotelu “Palisad”. Beograd, Crna Gora, Zlatibor… Svi su dolazili i svi koji bi inače, u nekim drugačijim uslovima, pucali jedni u druge, na Zlatiboru to nisu smeli. Na Zlatiboru je Boško zabranio obračune, a sa svom svojom istorijom bio je bog i batina za sve kriminalce iz Srbije.

Od ’96. je držao beogradski ”Lotos bar” u Zmaj-Jovinoj ulici, koji je zakupio i pretvorio u ekskluzivni noćni klub. Tu je imao i stan gde je živeo sa suprugom Sabrinom, kojom se oženio u Njujorku 1990. godine, pred povratak u Jugoslaviju.

U Ameriku više nije smeo da se vrati, ali je zato odlazio što bliže može, u Južnu Ameriku. Ni godine koje su usledile nisu bile mirne. Prostlošt ga je stalno stizala, čak je bio i godinu dana u zatvoru ponovo 1999. ali svoja načela nikada nije pogazio.

„Prošlo je 16 godina od kako sam se iz Amerike vratio u Srbiju. Ne želim da se svetim zbog zločina koji su počinjeni mojoj porodici, jer sam se kao pravoslavac i član SOPO zavetovao da neću dozvoliti da udari Srbin na Srbina. To je moj način nacionalnog pomirenja potomaka četnika i partizana… Razočaran sam u Ameriku, jer mi je kada sam pobegao iz Jugoslavije dala slobodu, a potom mi je, kada sam se vratio u Srbiju, oduzela. Bombardovala je moju zemlju i moj narod samo da bi dokazala da je neprikosnoveni vladar sveta.“ pričao je tada, a evo i šta je bio razlog njegovo ostanka u Srbiji.

„Goti mi je savetovao da se vratim kući, pogotovu što je rat ovde već bio počeo. On je preko svojih doušnika doznao da se spremaju da krenu na Srbiju. Znao je da sam ja u Ameriku pobegao i prihvatio saradnju sa mafijom radi ostvarenja srpskih nacionalnih interesa, a da u novonastaloj situaciji mogu da pomognem Srbima u Bosni.“

I, priče kažu, da je to i uradio. Uz pomoć svojih prijatelja iz Amerike koji su već tada imali ogroman uticaj, Boško je pomagao Srbima u Bosni. Saveta, para, obuka specijalaca i komandosa, odeće, oružja, obuće, hrane, odmora na Zlatiboru za vojnike je uvek bilo..

U isto vreme pomogao je da istina o Srbima i njihovoj borbi izađe u svet. Tako se u Bosni našao i Džimi Karter, lično ga je Boško doveo da se uveri da podjednako treba spašavati i Srbe i muslimane i Hrvate…

Poslednjih godina živeo je na relaciji Zlatibor-Beograd, a u svom luksuznom apartmanu u naselju Kraljevi konaci doživeo je težak šlog, od kojeg nije mogao da se oporavi iako je dugo bio na aparatima koji su ga održavali u životu. Umro je 2011. Opelo i komemoracija su održani na Novom groblju u Beogradu, a sahrana u Užicu, a na njegovom grobu danas stoji epitaf „Moj život je moja čast.“

U filmu „Svedok mafije“ o Semiju Biku iz ’98. lika koji predstavlja Boška glumi Stephen Payne.
Takođe se Radonjić pominje kao inspiracija za Nika Belića, protagoniste GTA IV, zbog njegovog srpskog porekla i veza sa italijanskom i irskom mafijom.

Alfons Gabrijel Al Kapone

Još kao klinac bio je “tabadžija”. Sa 14 godina je napustio školu i pridružio se lokalnoj uličnoj bandi. U jednoj od tuča zaradio je veliki ožiljak na levoj strani lica, po kome je postao poznat kao “Lice sa ožiljkom” (engl. Scarface). U periodu prohibicije u SAD (1920 – 1933) sa svojim “mentorom” Džonijem Toriom bavio se kijumčarenjem alkohola u Čikagu. Torijevu mafijašku imperiju nasledio je krajem dvadesetih.

Čarls Laki Lućano

Smatra se ocem organizovanog kriminala u Sjedinjenim Američkim Državama idejnim tvorcem podele Njujorka na interesne sfere pet mafijaških porodica. Bio je prvi bos porodice Đenoveze.

Upravo je Laki bio taj koji je “izmislio” mafiju, odnosno pretvorio ulične bande i traljavo izviđene kriminalne akcije u dobro organizovano posao koji obrće veliki novac. Optužen je za utaju porez i vođenje lanca prostitucije, i posle dužeg bežanja uhapšen. Završio u dobro čuvanom njujorškom zatvoru, iz koga je ipak nastavio je da vodi poslove pa je 1946. deportovan je u Italiju. Umro je 1962. godine.

Džozef Čarls Bonano – “Džo Banana”

Poznat po nadimku koji je mrzeo, Džo Banana je vodio jednu od najmoćnijih mafijaških grupa pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka. Bio je bos Bonano familije, jedne od pet mafijaških porodica Njujorka, i član “Komisije” svojevrsnog mafijaškog upravnog odbora, koji je “koordinirao mafijaške aktivnosti” u Njujorku i većim američkim gradovima.

Šezdesetih godina je želeo da postane “Capo di tutti capi” čime je izazvao tzv. “Banana rat”, sukob mafijaških porodica koji je doveo je do njegovog izgnanstva iz Njujorka. Hapšen je više puta, prvi put 1930. kada je optužen da je prenosio oružje za Ala Kaponea. U izveštaju njujorške policije iz 1983 Bonanova organizacija bila je navedena kao “duboko umešana u krijumčarenje narkotika” u SAD i pornografiju. Umro je u 98. godini.

Jack Diamond

Jack „Legs“ Diamond je rođen 1897. godine u Philadelphiji. Bio je značajna osoba tijekom zabrane i vođa organiziranog kriminala u Sjedinjenim Državama. Nakon što je zaradio nadimak Foot za sposobnost da brzo pobjegne od potjere i ekstravagantnog načina plesanja, Diamond je bio poznat i zbog bezbrojne okrutnosti i ubojstva. Njegovi kriminalni pohod u New Yorku srušili su se u povijesti, kao i organizacije za krijumčarenje alkohola u gradu i okolici..

Shvativši da je to vrlo profitabilno, Diamond se prebacio na veću proizvodnju, organizirajući pljačke kamiona i otvarajući podzemne točke za prodaju alkoholnih pića. No to je bio naredba da ubije poznati gangster Nathan Kaplan koji mu je pomogao da učvrsti svoj status u svijetu kriminala stavljajući ga u usporedbu s takvim ozbiljnim dečkima poput Luckyja Luciana i Nizozemca Schultza, koji je krenuo na put. Iako su se bojali Dijamanta, on je nekoliko puta postao meta, primajući nadimak Plateau za pucanje i nepokolebljive ljude zbog sposobnosti da se svaki put spusti s vodom. Ali jednom kad ga je sreća ostavila, a 1931. ubijen je. Diamondov ubojica nikada nije pronađen.

John Gotti

Poznat po tome što je na prijelazu iz osamdesetih i devedesetih bio poznat i gotovo neranjiv klan mafije New Yorka, John Joseph Gotti Jr. postao je jedan od najutjecajnijih ljudi u mafiji. Odrastao je u siromaštvu, kao jedan od trinaestero djece. Ubrzo je ušao u kriminalnu atmosferu, postajući šestero lokalnog gangstera i njegovog mentora Anyela Dellacrocea. Godine 1980. dvanaestogodišnji sin Gotti Frank bio je ubijen od strane susjeda i prijatelja obitelji John Favard. Iako je incident bio priznat kao nesreća, Favara je primila mnoge prijetnje, a kasnije je napadnuta bejzbol palicom. Nakon nekoliko mjeseci, Favara je nestao u čudnim okolnostima, a njegovo tijelo još nije pronađeno..

S besprijekornim izgledom i stereotipnim stilom gangstera, Gotti je brzo postao omiljen žutog tiska, zaradivši nadimak Teflon Don. Otišao je u zatvor i izašao iz njega, bilo mu je teško uhvatiti ga crvenom rukom, i svaki put kad je bio kratko iza rešetaka. Ipak, 1990. zahvaljujući prisluškivanju i informacijama o bijelim informacijama, FBI je konačno uhvatio Gottija i optužio ga za ubojstvo i iznude. Gotti je 2002. godine umro u zatvoru od raka grkljana i na kraju svog života on je slabo podsjeća na onaj Teflon koji nije skinuo stranice tabloida.

Mickey Cohen

Mayer Harris Cohen nadimak Mickeyja dugi niz godina bio je bol u magaradi kod policije u Los Angelesu. Imao je udio u svim granama organiziranog kriminala u Los Angelesu i nekim drugim državama. Cohen je rođen u New Yorku, ali se preselio u Los Angeles sa svojom obitelji kad je imao šest godina. Počevši od obećavajuće karijere u boksu, Cohen je odustao od sportskih aktivnosti na putu zločina, a završio u Chicagu, gdje je radio za poznati Al Capone.

Nakon nekoliko uspješnih godina u razdoblju zabrane, Cohen je poslan u Los Angeles pod pokroviteljstvom poznatog gangstera iz Las Vegasa, Bugsyja Siegela. Ubojstvo Siegelja ublažio je osjetljive Cohenove žive stvari, a policija je počela primjećivati ​​okrutnog i okrutnog razbojnika. Nakon nekoliko pokušaja da ga ubije, Cohen je pretvorio svoju kuću u tvrđavu, postavljajući alarmne sustave, reflektore i vrata bez metaka, kao i zapošljavajući Johnnyja Stompanata koji je s holivudskom glumicom Lana Turner, kao tjelohraniteljem..

Godine 1961., kada je Cohen još uvijek bio utjecajan, osuđen je za utaju poreza i poslao ga u čuvenom zatvoru Alcatraz. On je postao jedini zatvorenik koji je pušten iz ovog zatvora uz jamčevinu. Unatoč brojnim pokušajima ubojstva i stalnim lovom za njega, Cohen je umro u snu u 62. godini života.

Henry Hill

Henry Hill inspirirao je kreatore jednog od najboljih filmova o mafiji – „Glorious Boys“. On je rekao fraza: „Dokle god se sjećam, uvijek sam želio postati gangster“. Hill je rođen u New Yorku 1943. godine u iskrenu radnu obitelj bez veza s mafijom. Ipak, u mladosti se pridružio klanu Lukkeseu zbog velikog broja gangstera na svom području. Brzo je počeo napredovati u službi, ali zbog činjenice da je bio irski i talijanski podrijetla, nije mogao uzeti visoku poziciju.

Nakon što je Hill uhićen zbog premlaćivanja igrača koji je odbio platiti izgubljeni novac i bio osuđen na deset godina zatvora. Tada je shvatio da je način života koji je vodio u divljini zapravo bio sličan onom iza rešetaka i stalno primio neke sklonosti. Nakon puštanja na slobodu, Hill je ozbiljno započeo s prodajom lijekova, zbog čega je uhićen. Predao je cijelu banda i srušio nekoliko vrlo utjecajnih gangstera. Bio je pod programom za zaštitu svjedoka 1980. godine, ali dvije godine kasnije je pokrio pokrivač i program je prekinut. Usprkos tome, uspio je živjeti do 69 godina. Hill je umro u 2012. zbog problema sa srcem.

Bugsy Siegel

Poznat po svojim kockarnicama u Las Vegasu i kriminalnom carstvu, Benjamin Siegelbaum, koji se u svijetu zločina nazvao Bugsy Siegel, jedan je od najpoznatijih gangstera u modernoj povijesti. Polazeći od osrednje Brooklyne bande, mladi Bugsy susreo se s još jednim gangsterom, Meer Lansky, i stvorio grupu Murder Inc. specijaliziranu za ubojstva. To je uključivalo gangstere židovskog podrijetla..

Postajući sve popularniji u svijetu zločina, Siegel je nastojao ubiti starog gangstera u New Yorku, pa čak i ruku u uklanjanju Joea Masserie, šefa. Nakon nekoliko godina krijumčarenja i krijumčarenja na zapadnoj obali, Siegel je počeo zaraditi velike iznose i steći veze u Hollywoodu. Postao je pravi zvijezda zahvaljujući hotelu Flamingo u Las Vegasu. Projekt vrijedan 1,5 milijuna dolara financiran je iz gangstera obshchaka, ali je tijekom izgradnje procjene znatno premašen. Stari prijatelj i partner Siegel Lansky odlučio je da Siegel krade novac i djelomično ulaže u legitiman posao. Brutalno je ubijen u vlastitoj kući, prepun metaka, a Lansky je brzo preuzeo upravljanje Flamingo Hotelom, negirajući bilo kakvu uključenost u ubojstvo.

Vito Genovese

Vito Genovese, koji se zvao Don Vito, bio je talijansko-američki gangster koji je bio poznat i tijekom zabrane iu kasnijim godinama. Zvao se i šef šefova, a on je krenuo prema čuvenom klanu Genoveseu. On je poznat po tome što je heroin masivnu drogu.

Genovese je rođen u Italiji i preselio se u New York 1913. Brzo se pridružio kriminalnim krugovima, Genovese je uskoro sreo Lucky Lucky i zajedno su uništili protivnika, gangster Salvatore Maranzano. Bježeći od policije, Genovese se vratio svojoj rodnoj Italiji, gdje je ostao do kraja Drugog svjetskog rata, povezivši se s Benito Mussolinijem. Po povratku je odmah počeo voditi stari način života, preuzimajući moć u svijetu kriminala i ponovno postajući čovjekom kojeg su se svi bojali. Godine 1959. optužen je za krijumčarenje droge i zatvoren 15 godina. Godine 1969. Genovese je umro od srčanog udara u dobi od 71 godine..