35 godina od smrti Radoja Barajevca: Velemajstor lipovičkog stila

od strane | feb 6, 2024 | Vesti | 0 Komentara

foto: Promo

„Odvedi me dragi od sveta daleko

da nam ljubav opet ne zatamni neko.

Negde u tišini i miru kraj mora,

u tvom zagrljaju nek’ me budi zora.

Dok zalazi sunce za pučinu plavu

na tvoje ću grudi da naslonim glavu,

u kolibi maloj od pruća i blata

lepše nam je nego u dvorcu od zlata.

Ti odvedi mene na ostrvo snova

tamo gde nas čeka naša ljubav nova.

Neka prošlost tužna ostane za nama

i da više nikad ne ostanem sama.

Gledaćemo more sa visoke stene,

ti ćeš uvek biti dragi pored mene.

Poruku napiši nek’ nose talasi

da je prava sreća kad je ljubav krasi.“

(Radoje Barajevac – Ruždija Krupa)

6. februara 1989. godine preminuo je Radoje Mitrović Barajevac, proslavljeni harmonikaš i kompozitor desetina onarođenih i malo skupljih pesama. Ovo je sećanje na jednog od poslednjih majstora tog prelepog lipovičkog stila.

– Barajevca sam upoznala na „Raspevanoj jeseni“ Radio Šapca. Priznajem, odmah sam se zaljubila, iako je bio 17 godina stariji od mene. Onako naočit i napit, jedva je pristao da me čuje kako pevam. Sećam se, uze harmoniku, poče da svira Zaimovu pesmu „Konja vodim, peške hodim“ i reče: „Pevaj!“. Bila je to moja prva audicija kod budućeg muža. Majka mi nikad nije oprostila što sam se udala za čoveka njene generacije – pričala je Branka Stanarčić u radio izdanju Muzičke apoteke.

– Barajevac mi je bio kao drugi otac. Čuvao me od estradnog prljanja, zabranjivao mi da pevam pod šatrama i u kafanama. Barajevac je imao jedinstven izraz, što kažu muzičari specifičnu „kabinu“. Bilo je dovoljno da pritisne harmoniku i da ga prepoznaš.

Radoje Mitrović je svom imenu i prezimenu dodao i zavičajno umetničko ime – Barajevac. A imao je Radoje od koga i učiti – od seoskih muzikanata iz svog Barajeva do Mije Krnjevca. Tako nadaren i nadahnut početkom 60-ih postaje druga harmonika u ansamblu Buce Jovanovića. Krajem 60-ih Barajevac je formirao i svoj ansambl, počeo da svira na narodnim veseljima i na gramofonskim pločama.

Tek što je formirao svoj ansambl, odsvirao je neke od najvećih hitova tog doba: „Jedna suza na tvom licu“ (Aca Danilović), „Uzmi sve što ti život pruža“ (Gvozden Radičević), „Lepa vodeničarka“ (Rajko Jovičić), „Volim te i alo ne smem“ (Azemina Grbić). Prihvatao je Barajevac sve ono što je Buca Jovanović odbijao ili nije stizao, a od 1975. godine počeo je sa komponovanjem svojih večitih pesama.

– Barajevac je moj muzički tata. To je majstor koji je imao neverovatan osećaj za hit i ukus naroda. 1975. godine u motelu „Era“ (tadašnjoj „Čergi“), nastala je pesma „Oženjen sam kao momak živim“ koja je i posle pola veka moja lična karta – priča Era Ojdanić.

– Barajevac je zgrabio tekst lepotice i pesnikinje Mirjane Bukovčić Trišić i rekao: „Ovo je za Erčića.“ Probali smo pesmu u kafani, snimili u „Petici“, zavrteli na radiju. Tako mi je Barajevac na samom početku karijere podario hit koji celog života ‘lebom ‘rani i mene i moje kolege, i hvala mu do groba.

Sa legendarnim tekstopiscem Miodragom Ž. Ilićem krenuo je Barajevac u potragu za talentovanim pevačima. Obilazeći šatore i kafane, formirali su impresivno jato od stotinak pevača.

– Barajevac je bio jedan od najtalentovanijih kompozitora narodne muzike svih vremena. Bez ikakve pompe, agresivne reklame i grandiozne audicije izvukao je iz anonime stotinak pevača i podario im pesme koje su bivale daleko iznad njihovih glasovnih mogućnosti. Imao sam tu sreću i čast da budem ne samo Barajevčev tekstopisac nego i izvidnica na terenu – priča legendarni tekstopisac Miodrag Ž. Ilić.

– Barajevac je imao redak talenat da prepozna talenat. Obilazili smo kafane širom Juge i, onako inkognito, slušali pevače na njihovom terenu. Tako smo „Kod Teče“ u Jarku otkrili Mitra Mirića i Branku Ručnov, u „Kićulinoj čardi“ Ljubi Aličića, u „Zelenom vencu“ Branku Stanarčić, u Lozničkoj mahali Sinana Sakića. Bilo je to vreme kada pevači nisi jurili kompozitora nego obrnuto. Današnje glamurozne audicije imaju jednu veliku manu: rijaliti u službi rejtinga stvara negativnu atmosferu za pevača, što dovodi do gušenja i neprepoznavanja mnogih talenata.

Barajevac je izraziti dvojkaš, jedan od najvećih majstora lipovičkog stila. Širokih kapaciteta za druženje i još širih muzičkih vidika komponovao je i orijentale, grekose, begine, rumbice. I pored fenomaenalne ritam sekcije, voleo je da snima bez bubnjara. Nekad je snimao i sa desetak muzičara u studiju, a nekad i sa četvoricom.

– Barajevac je bio veliki majstor koji je umeo i sa malim sastavom (dve harmonike, violina, gitara i frula) da snimi pesme koje zvuče kao trajni radio snimci. Sećam se, došao sa suprugom Brankom Stanarčić da snime nekog drugog pevača. To snimanje iz nekog razloga bude otkazano, a Barajevac reče: „Hajde da iskoristimo Branku.“ Tu na licu mesta, u studiju u Košutnjaku, odabra desetak izvornih pesama, isproba sa Brankom, i od četiri popodne do osam uveče gotova cela ploča – priča legendarni snimatelj Aca Radojičić.

Radojevo rodno Barajevo od davnina je bilo poznato po dobrim muzikantima, naročito harmonikašima i violinistima. Uparavo ta dva insttumenta i dominiraju u Barajevčevim maštovitim foršpilima, melodojama i narodnim kolima. Kada se na harmoniku i violinu „nakaleme“ lirski tekstovi Miodraga Ž. Ilića, Branislava Cvetinovića Lakija, Mire Bukovčić Trišić, Ruždije Krupe i Safeta Kafedžića, dobije se taj prelepi lipovički stil koji je Barajevac razvio do savršenstva.

Barajevac je bio velemajstor da sa anonimnim pevačima napravi hitove i skupe pesme. Za svog kratkog veka (1936 – 1989) komponovao je nekoliko stotina pesama koje su pobedile mnoge pevače, a neke su pobedile i vek: „Dođi pod moj prozor“ (Branka Ručnov), „Oženjen sam kao momak živim“ (Era), „Obriši mi vetre suze“ (Toma Đorđević Medoševac), „Sećanje na tebe meni snagu daje“ (Duet Stevanović), „Budi hrabra na rastanku“, „Šumadinka ječam žela“ (Ljuba Nedeljković), „Dve sestre, dve sudbine“, „Ti odvedi mene na ostvo snova“, „Staro mesto“ (Branka Stanarčić), „Ne zaboravi ovaj grad“ (Mitar), „Kulu gradim, vihor je obara“ (Sinan), „Ustaj sine, ustaj rano moja“ (Miško Pavić), „Digni glavu ispod belog vela“ (Marko Lukić), „Daleko si ti“, „Bilo je nezaboravno“ (Milena Petrović), „Neću boli što ti drugi dade“, „U očima suza nema“ (Mlađa Kosmajac), „Dok sam te voleo“, „Tajna nije tajna“ (Šeki), „Šta je bilo, nek’ je bilo“ (Šemsa)…

(Goran Milošević)

Opširnije

Izvor: Telegraf.rs