Umro čovek koji je tvrdio da je lice sa poternice, isplivavaju detalji: Policija suočena sa velikom misterijom

od strane | jan 29, 2024 | Vesti | 0 Komentara

Foto: Philip FONG / AFP / Profimedia

Čovek koji je tvrdio da je bivši ekstremista povezan sa serijom bombaških napada 1970-ih u Japanu umro je 29. januara dok je policija pokušavala da razotkrije misteriju slučaja starog pola veka.

Metropolitenska policijska uprava pokušava da potvrdi da li je muškarac, koji je preminuo od raka u bolnici u prefekturi Kanagava, zaista osumnjičeni bombaš Satoši Kirišima, piše The Asahi Shimbun.

Kirišima, koji je u bekstvu već 49 godina, sada bi imao 70 godina.

Izvori su povezivali mrtvog čoveka s osobom koja je imala navodno lažno ime Hiroši Učida.

Učida, radnik u prefekturi Kanagava, bio je omiljen, ali je malo otkrivao o sebi osim što je volio muziku.

Dana 25. januara je Učida, koji je imao terminalni rak stomaka, rekao bolničkom osoblju da je Kirišima.

„Želim da umrem kao Satoši Kirišima“, rekao im je.

Nestao posle bombaškog napada 1975.

Prema izvorima iz istrage, Kirišima je rođen u prefekturi Hirošima. Nakon što je završio srednju školu, preselio se u Tokio i upisao Univerzitet Meiđi Gakuin.

Postao je član ekstremističke grupe Oružanog fronta Istočne Azije protiv Japana. Konkretno, pridružio se jedinici grupe koja se zove „sasori“ (škorpion).

Smatra se da je ta radikalna grupa odgovorna za niz bombaških napada 1974. i 1975.

Dve bombe 30. avgusta 1974. detonirane su ispred glavnog ulaza u zgradu Mitsubishi Heavy Industries Ltd. U eksploziji je poginulo osam ljudi, uključujući zaposlene u kompaniji i prolaznike, a 380 je povređeno.

Prema tokijskoj policiji, Kirišima je osumnjičen da je podmetnuo i detonirao bombu domaće izrade u zgradi u tokijskom okrugu Ginza u aprilu 1975.

Policija je uhapsila devet osoba zbog sumnje da su umešane u incident. Kirišima je, međutim, nestao.

U maju 1975. godine stavljen je na listu traženih značajnih osoba Nacionalne policijske agencije.

Iako su trojica pripadnika Istočnoazijskog antijapanskog oružanog fronta na kraju pobegla u inostranstvo, nema podataka o tome da je Kirišima napustio Japan nakon bombaškog napada 1975. godine, prema istražnim izvorima.

Verovatno je želeo da izbegne otkrivanje identiteta koristeći svoj pasoš ili druga zvanična dokumenta, rekli su oni.

Kako je živeo Učida

Osamdesetih godina prošlog veka, čovek koji se zvao Hiroši Učida počeo je da radi kao stalni radnik u građevinskoj kompaniji u Fudžisavi, prefektura Kanagava.

Čovek u svojim 60-im godinama koji je na čelu kompanije koja je poslovala sa kompanijom za građevinarstvo opisao je Učidu kao voljenu osobu.

„Šalio se sa svojim kolegama i dobro se slagao sa njima“, rekao je. „Zvali su ga ‘Uččan’.“

Čovek je rekao da ga nikada nije video da vozi automobil ili da upravlja teškim mašinama.

Učida nije mnogo razgovarao, ali je „imao blag ton“, rekao je čovek.

Vlasnik restorana u blizini stanice Fudžisava izjavio je da se čovek poznat kao „Uči“ pojavljivao jednom ili dva puta mesečno gotovo 20 godina.

Mušterija je nosila naočare, imala je sedu kosu i često je bila obučena u jaknu radne uniforme i farmerke. Nedostajao mu je deo gornjeg prednjeg zuba.

Vlasnik (66) rekao je da je Uči dolazio sam nakon pića u drugom restoranu ili posete javnom kupatilu. Posle nekoliko pića, platio bi oko 2.000 jena (14 dolara) i otišao.

„Bio je pomalo neuredan starac„, rekao je vlasnik. „Imao je smireno držanje, nikada ne bih pomislio da je bombaš.“

Uči je voleo rok muziku iz 1960-ih i 1970-ih, a omiljeni muzičar bio mu je Džejms Braun, dodao je.

Kada bi bend uživo svirao u restoranu, Uči bi plesao, animirajući muzičare da se kreću u ritmu.

Vlasnik je rekao da je jednom posetio Učijev dom u dvospratnoj kući u blizini građevinske kompanije pre oko 10 godina. Rekao je da je soba bila neuredna i da su knjige bile nagomilane na podu.

Poslednji put Uči je došao u restoran pre pandemije kovid-19. Nikada nije razgovarao o ličnim ili političkim stvarima, ali je bio stručnjak za muziku, zaključio je taj čovek.

Bez trunke sumnje

Zaposleni u kompaniji (49), koji četiri godine živi u blizini građevinskog preduzeća, rekao je da je često viđao Učidu obučenog u radnu odeću i da ga je kolega kupio ujutru radnim danima automobilom, a uveče ga vraćao kući.

Zaposleni je rekao da je ponekad prolazio pored Učide hodajući polako do obližnjih drogerija i prodavnica. Kad god bi ga pozdravio, U;ida je uspostavio kontakt očima s njim i uzvratio mu pozdrav.

„Nije baš mnogo ličio na traženog čoveka“, rekao je.

Bolest

U januaru ove godine, 61-godišnji radnik kompanije koji je šetao stambenim delom Fudžisave čuo je čoveka kako doziva pomoć.

„Izvinite! Da li biste mogli da mi pomognete?“

Mršav muškarac kratke sede kose i u džemperu sedeo je blizu ulaza u građevinsko preduzeće. Nije imao snage i teško je govorio.

Dobri prolaznik ga je upitao: „Gde živiš?“ Čovek je pokazao prema dvospratnoj kući u blizini preduzeća.

On i još jedan muškarac uzeli su bolesnog čoveka u naručje i doneli ga kući. Pronašao je ključ u njegoovm džepu, otvorio vrata i spustio ga blizu ulaza.

Prvi sprat je bilo skladište. Činilo se da čovek živi na drugom spratu. Otprilike sat vremena kasnije, hitna pomoć je stigla i odvezla čoveka u bolnicu u Kamakuri udaljenoj nekoliko kilometara.

Nije imao karticu osiguranja ili drugu identifikaciju. Hospitalizovan je pod imenom Učida.

Poslednji zahtev

Nakon što je Učida rekao da se zove Kirišima, bolnica je obavestila policiju.

Metropolitan policijska uprava je saslušala pacijenta, koji im je ispričao o bombaškom napadu na Ginzu i strukturi njegove porodice. Policija veruje da je samo pravi Kirišima mogao da zna takve detalje, rekli su izvori.

Policija nije imala registrovane otiske prstiju Kirišime, tako da je bila u procesu potvrde njegovog identiteta DNK analizom kako bi ga uporedili sa rođacima. U toku te procedure on je umro.

Procedura će trajati još najmanje nekoliko dana dok se ne dobiju rezultati, rekao je izvor.

„Ne dolazi u obzir“

Prema izvorima, kada je muškarac hospitalizovan, njegove fizičke karakteristike su ličile na policijski opis Kirišime, iako je kosa pacijenta bila kraća i tanja od duge raspuštene kose koja se vidi na Kirišiminoj fotografiji s poternice.

Kirišimino lice decenijama je bilo uobičajen prizor na poternicama postavljenim širom Japana. Ali, ljudi koji su naišli na čoveka po imenu Uči nikada nisu posumnjali da bi on mogao biti traženi bombaš.

Čovek koji je pomogao Učidi da stigne u bolnicu kasnije je rečeno da je taj čovek izjavio da je on zapravo Kirišima.

„Kada to tako kažete, mislim da sam na tom čoveku video malo Kirišime sa fotografije na poternici. Ne dolazi u obzir“, zaključio je on.

(Telegraf.rs)

Opširnije

Izvor: Telegraf.rs