Anksiozni poremećaji obuhvaćaju različite oblike prekomjerne tjeskobe koji ometaju svakodnevni život. Svaka vrsta ima specifične simptome, uzroke i metode liječenja.
- Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)
Karakterizira ga stalna i pretjerana zabrinutost oko svakodnevnih situacija, čak i bez jasnog razloga. Uzroci uključuju genetiku, stres i promjene u kemiji mozga. Liječenje se provodi kognitivno-bihevioralnom terapijom (KBT) i, u težim slučajevima, lijekovima (npr. anksiolitici, antidepresivi).
- Panični poremećaj
Osobe s ovim poremećajem doživljavaju iznenadne napade panike – intenzivne epizode straha praćene fizičkim simptomima poput ubrzanog rada srca, vrtoglavice i otežanog disanja. Okidači mogu biti stres, traumatična iskustva ili genetska predispozicija. Liječenje uključuje KBT, tehnike disanja i, u nekim slučajevima, farmakoterapiju.
- Socijalna anksioznost
Osobe s ovim poremećajem osjećaju intenzivan strah od društvenih situacija, osobito onih u kojima mogu biti procijenjeni ili kritizirani. Posljedice uključuju izbjegavanje društvenih događanja i poteškoće u profesionalnom životu. Terapija se sastoji od izlaganja strahu (eksponencijalna terapija), KBT-a i lijekova.
- Specifične fobije
Fobije su iracionalni i intenzivni strahovi od određenih objekata ili situacija (npr. visine, zatvorenih prostora, pauka). Terapijski pristup uključuje postepeno izlaganje strahu (desenzibilizacija) i terapijske razgovore.
- Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP)
Obilježen je prisilnim mislima (opsesijama) i ponavljajućim radnjama (kompulzijama) koje osoba osjeća potrebu izvoditi kako bi smanjila tjeskobu. Liječenje uključuje KBT (posebno izloženost i prevenciju odgovora) te lijekove poput selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI).
- Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)
Razvija se nakon traumatskog događaja (npr. nesreće, nasilja, rata) i uključuje flashbackove, noćne more i povećanu osjetljivost na stres. Terapija uključuje KBT, EMDR (desenzibilizaciju pokretima očiju) i, u nekim slučajevima, farmakološku podršku.
Pravilna dijagnoza anksioznosti i ciljano liječenje mogu značajno poboljšati kvalitetu života osoba s anksioznim poremećajima.
